Bitka na Varvarinskom polju
Istorija Varvarina obiluje brojnim istorijskim zbivanjima, od kojih su neki privlačili svetsku pažnju u svoje vreme, bilo da je svetkovina ili bitka. Jedan od njih se dogodio pre dve decenije kada su slike bombardovanog varvarinskog mosta na Velikoj Moravi prenele sve najveće medijske kuće i svetske redakcije. Ovakva i slična zbivanja ni ranije nisu zaobilazila malu moravsku varoš, koja je pre toga bila samo selo.
Najvažniji istorijski događaj vezan za Varvarin je čuvena bitka na Varvarinskom polju iz 1810.godine, jedna od najvećih bitaka Prvog srpskog ustanka. Odigrala se između združene srpsko-ruske vojske predvođene Karađorđem sa srpske strane i grofom Josifom Kornilovičem Orurkom sa ruske. Tursku vojsku je u bici predvodio Huršid paša, niški paša, kasniji veliki vezir.
Međunarodna zbivanja i turska ofanziva 1810.godine
Bitka kod Varvarina bila je presudna za odbranu ustaničke Srbije i svih njenih tekovina iz ranijih 6 godina borbe. Katastrofa koja se dogodila na Čegru godinu dana ranije je sve to dovela u pitanje. Neizvesno je i u kom pravcu bi se odvijao dalji tok borbi da Rusija nije Turskoj objavila rat 1809.godine. Zato joj je ustanička Srbija bila dobar saveznik.
Rusija je računala na Karađorđeve ustanike u sklopu svoje ofanzive u tek pokrenutom ratu protiv Turske carevine. Zato je ojačala svoju Dunavsku vojsku sa 4.500 vojnika, koja je 15. septembra 1810. godine prešla kod Negotina u Srbiju. U tom trenutku Karađorđe je imao manje od 8.000 ljudi pod oružjem. Jedan od komandanata na tom frontu je bio legendarni Hajduk Veljko Petrović.
Na molbu Karađorđa grof Cukato je Srbima uputio kao pomoć odred pukovnika grofa Jocifa Korniloviča Orurka. Odred je ojačan Donskim kozačkim pukom Isajeva četvrtog, dva konjička topa i odredom Srba od 300 ljudi. Orurk je 22. avgusta stigao pred Soko Banju koju je zauzeo na juriš. Ovim potezom započeo je slom turske ofanzive koja je bila u stalnom naletu od 1809.godine i bitke na Čegru.
Pripreme za bitku i okršaj kod Jasike
Ne znajući za dolazak Rusa Huršid paša je rano izjutra 26. avgusta sa svojim snagama, oko 15.000 ljudi, krenuo u prelazak Zapadne Morave kod Jasike. Treba istaći da je Zapadna Morava u to vreme tekla oko 1,5km južnije, tj. tekla je bliže Kruševcu. Turci su započeli prelaz Morave na brodu u blizini Čitluka i dalje nastupanje ka glavnom srpskom šancu. On se tada nalazio nedaleko od današnje crkve u selu Jasika.
Ovaj šanac je branio lično Karađorđe a pored srpske pešadije imao je dva srpska i jedan ruski top. Kao neposredna rezerva se nalazio eskadron voljinskih ulana. U rezervi, u turskom logoru, ostao je Ismail bej, dok su sa druge strane Rusi su činili drugu odbrambenu liniju. I pored ogorčene borbe da se odbrani šanac, pad je bio neizbežan. Zbog toga se tražila odstupnica i novi, povoljniji teren za direktan okršaj.
Ustanici nisu uspeli da odbrane šanac kod Jasike, bitka je završena sa velikim gubicima na obe strane. Ipak su uspeli da zaustave napredovanje Turaka kroz dolinu Morave. Zbog bojazni od zaraze usled velikog broja stradalih u okršaju kod Jasike, Karađorđe i grof Orurk donose odluku da se povuku. Kao najpogodniji teren za bitku se pokazalo prostrano polje u Sastavcima kraj Morave, kod Varvarina.
Selo Varvarin se tada nalazilo na mestu gde je bio najpovoljniji teren za bitku. U toku jedne noći je svih 20 kuća premešteno na obližnju lokaciju, gde se selo i danas nalazi. Na tom mestu podignut šanac sa palisadama. Srpska vojska je brojala oko 3000 boraca i dodatno je bila ojačana sa 1000 ruskih dobrovoljaca. Kao i jednim odredom kozaka i sa 6 ruskih topova. Napravljena je taktika i plan kako da se zaustavi turski udar, čija je vojska sa albanskim odredima bila dosta brojnija.
Tok bitke i vojne operacije
Turci na čelu sa Huršid pašom stižu do Varvarina 6.(19)septembra i odmah pokreće ofanzivu na ustanike i napada šanac u polju. Glavni udar je išao ka pravcu gde su se nalazili ruski topovi, ali su uz velike gubitke bili odbijeni. Huršid paša je mirovao naredna dva dana. U međuvremenu se dogodio jedan od dvoboja koji je obeležio bitku i znatno osokolio Srbe i Ruse. Jovan Kursula je u megdanu ubio Arapina čime je znatno podigao moral kod srpske i ruske vojske koje su se spremale za novi udar.
Do njega je došlo 8.(21)sptembra kada je Huršid izdao naređenje za novi napad, očekujući da će jakim udarom da slomi ustaničke položaje. Artiljerski okršaj je trajao nekoliko sati, da bi se povela prava bitka. Kada je Huršid paša uvideo da Srbi i Rusi ne nameravaju da odstupe izdaje naređenje da se ponovo započne napad na rusko desno krilo.
Grof Orurk koji se nalazio na tom sektoru izdaje naređenje srpskoj konjici pod komandom Hajduk Veljka da napadne tursko levo krilo. Brojnija turska konjica je potisnula srpsku na povlačenje, ali je to bilo ono što je Orurk i očekivao. U tom trenutku se turska konjica našla u unakrsnoj vatri između artiljerije koja se nalazila u šancu, i ostatka koji je postavljen u šumarku.
Hajduk Veljko je iskoristio potpunu pometnju i izveo protivnapad, potpuno razbio dejstvo turske konjice i primorao je na potpuno povlačenje. Da bi spasao situaciju, Huršid paša naredio je rezervi napad na srpsku konjicu da je odseče i opkoli, ali je Orurk uputio u pomoć 4 ulanska eskadrona, kozački puk i srpske dobrovoljce. Turski napad je ponovo bio razbijen.
Heroji i posledice bitke
Nakon više bezuspešnih napada praćenih ogromnim gubicima Turci su se povukli u svoj logor da bi se na kraju posle novog sloma 10.(23) septembra povukli preko Morave, dalje prema Nišu. Istog dana je vest o pobedi kod Varvarina stigla do Beograda. Pobedom koja je ostvarena u bici propala je turska ofanziva i planovi da se uguši ustanak i da se ponovo pokori Srbija.
U bici su se najviše istakli Hajduk Veljko, Stanoje Glavaš i Jovan Kursula koji je svojim megdanom obeležio bitku. Po Jovanu Kursuli danas nosi ime osnovna škola i Kulturno-umetničko društvo u Varvarinu, a kao Dan opštine se proslavlja 23.septembar, dan pobede u bici po novom kalendaru.
Za junaštvo u bici su odlikovani i Milosav Resavac sa svojim odredom Resavaca, kao i paraćinska vojska pod komandom buljubaše Kutule. Odlikovanje za hrabrost dobili su i ruski vojnici koji su se istakli u ovoj bici. Isto tako i lokalne vojskovođe Stevan Kara, knez Jevta Brkić i Nikola Stojanović Mandrda, koji je u svojoj kući i proizvodio barut za potrebe vojske.
Šanac na Varvarinskom polju je bio izgrađen u obliku nepravilnog petougla, istočnom stranom okrenut prema Moravi. Na zapadnoj strani su bila smeštena dva bastiona sa topovima, okrenuta prema polju, što se pokazalo kao odlično taktičko rešenje koje je Turke uvelo u unakrsnu vatru. I danas stoje ostaci tog utvrđenja, a na stogodišnjicu bitke su Temnićani podigli spomenik na mestu birke grofu Orurku i junacima iz bitke. Njemu je 2010. pridodat novi, u čast 200 godina bitke.